Piše: Dino Cviko / Žurnal.info
U svojstvu v.d. direktora Bolnice Mlječanica, vjerni Dodikov saradnik firmi Šumil dodijelio je ugovore vrijedne oko 18,5 miliona maraka. Šumil je, pisalo se, u vlasništvu Milana Šuvka, čiji je sin Banjčev stranački kolega Miloš Šuvak. Zvanični podaci kažu – gledajući sve javne nabavke Mlječanice u vrijeme Darka Banjca, Šumilu je pripalo oko 65% tenderskog novca!
Darko Banjac, saradnik Milorada Dodika, političar koji je svojevremeno formirao novu stranku – Narodnu partiju Srpske – da bi ostao u koaliciji s vladajućim SNSD-om, godinama svoju vjernost dobro naplaćuje.
Osim što je već godinama poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, od maja 2020. godine obnaša i funkciju v.d. direktora Bolnice Mlječanica. Iako je odmah upozoreno da je riječ o sukobu interesa, prema zvaničnom tumačenju zakona to nije slučaj jer Banjac nije imenovan za direktora, nego „samo“ za vršioca dužnosti. A koliko je riječ o „funkciji ograničenog vremenskog trajanja“, kako se to zvanično tumači, najbolje pokazuje podatak da je Banjac na tom mjestu već pune tri godine.
Odmah nakon što je sjeo u direktorsku fotelju, najavili su se razni projekti u i oko bolnice, dižu se krediti, a potom mu i Vlada RS na raspolaganje daje milione maraka javnog novca.
U međuvremenu, pisalo se, Banjac stigne i uručiti poklone vođi ozloglašenih Noćnih vukova Aleksanderu Zaldastanovu, ići u posjetu i veličati Rusiju, davati bezrezervnu podršku Miloradu Dodiku...
Darko Banjac uručuje poklon Aleksanderu Zaldastanovu (Foto: Facebook)
OD GRAĐEVINSKIH RADOVA DO KONZUMNIH JAJA
U svojstvu v.d. direktora Mlječanice već je potrošio milione maraka putem javnih nabavki. Da budemo precizni, za tri godine vođenja Mlječanice, kažu zvanični podaci, Banjac je već potrošio čak oko 28 miliona maraka! Poređenja radi, Bolnica Mlječanica je od 2015. godine do dolaska Banjca potrošila ukupno tek oko 1,8 miliona maraka.
Kakva je veza milionskih ugovora sa stranačkim kolegama? S Banjčevim dolaskom, vrijedne tendere u Mlječanici počinje dobijati firma Šumil, u vlasništvu Milana Šuvka. Podsjetimo, mediji su već pisali da je njegov sin Miloš Šuvak stranački kolega Darka Banjca.
Novinari Žurnala analizirali su dostupne podatke, a oni kažu da vrijednost zaključenih ugovora između Bolnice Mlječanica i firme Šumil, otkad je Banjac na mjestu v.d. direktora, iznosi oko 18 i po miliona maraka bez PDV-a! Ako to uporedimo sa svim nabavkama u vrijeme Darka Banjca, Šumilu je pripalo oko 65% tenderskog novca Bolnice Mlječanica.
I sve ovo možda i ne bi bilo sporno i sumnjivo, da ostali detalji ne otvaraju mnoga druga pitanja.
Konkretno, između Mlječanice i firme Šumil zaključeno je 37 ugovora. Od tog broja, 15 je zaključeno nakon provedenih, istina najtransparentnijih, otvorenih postupaka. No, od 15 tendera, na čak 13 njih Šumil nije imao nikakvu konkurenciju, odnosno njihova ponuda bila je jedina prihvatljiva!
Najvrjedniji ugovor, vrijedan 4,6 miliona maraka bez poreza, zaključen je u oktobru 2021. godine, a predmet ugovora bila je izgradnja hidro bloka. Jedinu prihvatljivu ponudu Šumil je poslao i za tender za izgradnju sportskih terena, a ugovor vrijedan 4,46 miliona maraka bez PDV-a parafiran je godinu kasnije. Spomenimo još i ugovor za izgradnju bungalova za koje je izdvojeno 2,5 miliona maraka.
Darko Banjac i Milorad Dodik polažu kamen temeljac u Bolnici Mlječanica (Foto: Facebook)
Zaključeno je i osam ugovora nakon provedenog konkurentskog zahtjeva, a ono što je posebno sporno jeste devet potpisanih pregovaračkih sporazuma. Šta to konkretno znači?
U devet navrata je Bolnica Mlječanica, nakon provedenog tendera i potpisanog ugovora sa Šumilom, zaključivala s istom firmom nove ugovore za dodatne radove, a koji su direktno vezani za već zaključene ugovore. Tako su rasle i ukupne cijene tih radova.
Istina, zakon je to omogućio. Da bi se to uradilo, potrebno je ispuniti neke uvjete, a najvažniji su da je riječ o dodatnim radovima uzrokovanim nepredviđenim okolnostima, te da vrijednost tog dodatnog ugovora ne bude veća od 20% ranije zaključenog osnovnog ugovora.
Podsjetimo, pisali smo kako se u Bosni i Hercegovini ova mogućnost nerijetko svjesno zloupotrebljava, te predstavlja jedan od načina dodatnog izvlačenja novca iz javnih institucija.
Posljednji primjeri iz Bolnice Mlječanica možda i najilustrativnije pokazuju zašto su ovakvi ugovori sporni.
Tako je posljednjeg dana marta zaključen ugovor za nepredviđene i dodatne radove na izgradnji toplih veza u vrijednosti od 93.767,76 KM. Nekoliko mjeseci ranije potpisan je osnovni ugovor za izgradnju toplih veza vrijedan tačno 438.117 KM.
U ovom slučaju precizne cifre su vrlo važne, s obzirom na to da je vrijednost ugovora za dodatne radove veća od zakonskog maksimuma od 20%, što predstavlja kršenje zakona!
Nije samo to sporno kada je riječ o pregovaračkim sporazumima. Sama obrazloženja su i više nego sumnjiva, jer, ako već detaljni projekti postoje, teško je vjerovati da prilikom, recimo, sanacije, uređenja i opremanja administrativnih kancelarija iskrsnu nepredviđeni i rušilački, i stolarski, i keramičarski, i mnogi drugi radovi, uz pločasti i ostali kancelarijski namještaj.
Ovakva i slična obrazloženja, ponovimo, čak su devet puta bili razlog zaključivanja novih ugovora vrijednih od desetak, pa sve do skoro 250 hiljada maraka.
I to nije sve kada je riječ o poslovanju Mlječanice i Šumila. Izdvaja se tu i pet netransparentnih direktnih sporazuma. Dva su posebno interesantna.
Naime, iako se Šumil primarno bavi građevinskim radovima, te su takvi ugovori većinom i zaključivani, u dva navrata su iz ove firme za Bolnicu Mlječanicu dostavljali – konzumna jaja. Prvo u junu 2021. godine, potom i u augustu 2022. godine, a za jaja je ukupno izdvojeno blizu 12.000 KM.
(pratimotendere.ba)
